ponedjeljak, 03.08.2009.

MOTORIJADA: MK VILENJACI, 2008.

Gledam tu po blogu i skužim da mi fale prošlogodišnji Vilenjaci. Tu sam reportažicu objavio na drugom blogu, pa rekoh, ne budi ljen i evo nje sada i ovdje. :)



MK VILENJACI - KUTINA

Ah. Prošao je još jedan prekrasan vikend. Ma da, nije se činilo tako u samom startu, taj prokleti petak je bio koban. Kako mi je curka iz Kutine, taman se potrefilo da je ovaj vikend tamo bio moto susret. Kutinečki «Vilenjaci» su bili organizatori tog događaja. Već sam u petak bio sav na iglama. Na poslu koncentracija 0%, motor vani spreman, benzinom nahranjen do vrha, zadnja provjera ulja savršena. Rekoh, nema da omane. Došlo je napokon i tih nedostižnih 15:30, te sam glavom bez obzira izjurio iz firme. Sjeo na motor i krenuo doma. Brzo se spakirah, bacih pod tuš i još polumokar izjurio van. Sjedoh na motor i bruuuuum put stare ceste do Kutine. Kad ono, drek. U Dugom selu najednom, štuc, štuc, blaaam, prd, štuc, gecrk. Damn! I ne bi ga upalio, nema šanse. Na kraju sam ga tako izverglao da sam mu pocicao cijeli akumulator. Ostavio sam ga i krenuo put najbliže birtije. Pustio ga da malo dođe sebi, popio nekoliko pića, pročitao nekoliko novina i nakon kojih sat i po, krenuh u daljnje mrcvavljenje istog. Za divno čudo upalio je. No, kako sam znao da je akumulator prazan, rekoh, bolje da probam doći do doma i tamo ga preko noći ostaviti puniti. Tako i bješe.

Subota ujutro, isti entuzijazam. Spojih akumulator i mali kaže brrrrrrrm! Heh, rekoh, to je – to. :) Bilo je cca 7:30 kada sam krenuo. Sa malo zebnje prolazio sam Sesvete, pa Dugo selo i – ništa se nije dogodilo. Sve tamo do Popovače je radio kao novi, a od tamo je počeo malo štucati. Nakon nekog vremena opet je radio normalno. Ah te njegove mušice, pomislih.

U neko jutarnje doba stigao sam nenajavljen kod drage, koja je još spavala snom pravednika. «Diži se, zasnit ćeš na posao!», proderah se, a ona me s nevjericom pogleda kroz jedno poluzatvoreno oko.

Kada se probudila onako za stvarno, popili smo kavu i krenuli vidjeti kaj se događa na susretu. Na samom ulazu dobili smo rakiju dobrodošlice i dva bona za grah. Respect. Sparkali smo se i krenuli malo u obilazak. Nije još bilo nešto ljudi, no dalo se naslutiti da će biti ludnica. Vremenom smo malo ogladnili, pa smo krenuli kući na ručak, sačuvavši bonove za kasniji dolazak.

Na putu kući, mališa je opt počeo štucati, no nekako smo stigli. Bacio sam pogled na filter benzina i imao što vidjeti. Bio je pun smeća. Otišli smo do benzinske i kupili novi filter, te sam zafrknuo rukave i dao se na posao raskapanja. Trebalo mi je oko sat vremena za cijelu akciju, no posao je bio obavljen. Nismo odmah krenuli nazad na susret, nego smo još neko vrijeme dremuckali nakon ručka.

Oko 19 krenuli smo nazad na susret. Za razliku od ujutro, sada je sve vrvilo od motora i ljudi. Sreli smo neke frendove i navalili na pivu. Zatim smo obilazili motore, susretali poznata lica, među njima i nekolicinu «Hollistera», sa Šlapom na čelu. Muzika je bila OK, jedan band je svirao tribute to AC/DC, i zvučali su odlično, a drugi band je svirao neke svoje stvari i također su zvučali odlično. Popila se još pokoja pivica, a mene je počelo hvatati spavanje taman prije negoli je trebala nastupat striptizeta. Vidjevši me takvog, draga je rekla da možemo krenuti pomalo.

Sve u svemu, bilo je super, nedjelja je prošla laganini i oko 14 sam krenuo nazad za Zagreb.

















Pogledaj cijelu galeriju (40 slika)

- 14:23 - Reci, reci... (1) - Bljucni na papir - #







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Tu nas je sada:




web counter